Nepravda?
Često bivamo kažnjeni bez razloga. Tek tako se nad nama sruči neka nepravda. I koliko god pokušavali da opravdamo to nekim višim razlozima ne uspevamo, jer za neke stvari prosto ne postoje objašnjenja. Negde sam pročitao da verovanje u sudbinu čini život bar malo podnošljivijim time što čoveku omogućava da shvati racionalnost univerzuma opet naravno uprkos vidljivim nepravilnostima i nepravdama. To verovanje omogućava da prihvatimo mnoge stvari i da muke koje nas zadese oblačimo velom sudbine. Otkrivanje pravog razloga neke nepravde nije moguće, zato se ona i zove tako, dakle to nije nešto uobičajeno i dešava se bez razloga. Siguran sam da još nismo spoznali sve principe na kojima počiva naš život na ovoj planeti, to zasigurno i ne možemo uraditi, jer je to misterija u koju se veruje ali koja se potvrđuje u jednom drugom svetu. Bitno je da nepravdu ne shvatamo kao proizvod neke naše greške, na nju treba gledati kao sastavni deo života, na jednu surovu činjenicu koja nas može učiniti hrabrijim i svesnijim. Ona nažalost često biva uzok neprestane patnje koja ide ka jednom obliku depresije u koju se upuštamo nesvesno. Iz takvih stanja se treba izvući, jer je mnogo više pravednih (čitaj to kao radosnijih i inspirativnijih) nego ovih. Rekao bih najzad da je ta količina sručene nepravde na naša pleća jedna vrsta opomene koja govori da smo samo jedan delić, koji ne može protiv, nazovimo to sudbine, i da ne žurimo previše ni u čemu, da usporimo ritam u ovim isuviše ubrzanim vremenima.